Sa Elvirom Šuta, učesnicom programa izgradnje kapaciteta lokalnih vlasti, razgovaramo o participativnom budžetiranje i efikasnijem uključivanju građanki i građana u proces donošenja odluka.
Možete li građankama i građanima približiti rad Odjela za urbanizam i građenje, konkretno Službe za građevinske propise u kojoj trenutno radite?
Kao što ste spomenuli radim u Službi za građevinske propise kao voditelj postupka u prvom stepenu. Nadležnosti Službe u kojoj trenutno radim su izdavanje rješenja (urbanističke saglasnosti, odobrenja za građenje), pregled i ovjera tehničke dokumentacije i obračun naknada (za iznajmljivanje, uređenje građevinskog zemljišta i zauzimanje javnih površina).
U pripremi za intervju spomenuli ste da ste 10 godina radili u privatnom sektoru, prije nego što ste prešli u javni sektor. Zašto ste se odlučili za tu promjenu i kako gledate na tranziciju?
Svoj radni staž sam počela u jednoj građevinskoj firmi, nakon toga sam prešla u osiguranje, pa zatim u mikrokredite. Jedno veliko zasičenje poslom sam doživjela nakon pet godina rada u pravnoj službi lokalne firme, te sam se nakon prestanka tog Ugovora odlučila za rad kao prodavač u klima shopu. Nedugo nakon toga preselila sam se u Konjic da radim za dvije lokalne firme, međutim geografska klima mi nije odgovarala, te sam se nakon godinu dana rada odlučila posvetiti radu u organizaciji za koju sam do tada volontirala – UG „Naša djeca – Our Kids u BiH“. Organizaciji sam pomogla da otvori društvo za zapošljavanje osoba sa invaliditetom – second hand shop „Prijatelji – Friends“, te sam u istoj bila shop menadžer.
Nakon 10 godina rada u privatnom sektoru, uvidjela sam da moj profesionalni razvoj unutar tog sektora više nije moguć, te sam odlučila da stečena znanja primjenim u javnom sektoru, prvo kroz rad u obrazovanju, a sada i kroz rad u Službi pri Grad Mostar. Smatram da je jako korisno imati iskustvo u privatnom sektoru prije dolaska na poziciju u javnom sektoru, mislim čak da bi trebalo biti obavezno, jer ste svjesni sa kojim problemima se suočavaju osobe sa kojom komunicirate.
Posljedna četri mjeseca 2022. godine ste učestvovali u procesu izgradnje kapaciteta kojeg je Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) organizovala u sklopu Projekta Mostar-Prostori koji pokreću. Kad Vam je šef Službe proslijedio poziv, šta Vas je zainteresovalo da se prijavite na ovakvu vrstu obuke?
Upoznavanje novih ljudi tj. umrežavanje sa ljudima, kako iz nevladinog sektora, tako i iz Grada, bio je moj glavni motiv za dolazak na trening. Tema je svakako bila interesantna; lično sam zaintresovana za temu liderstva, različitih načina vođenja tima, efikasne komunikacije u timu itd. Svakako to što nevladina organizacija organizuje trening, te samim tim znam da će on biti interaktivnog karaktera, je uveliko doprinjelo mojoj želji da se prijavim.
Elvira Šuta na
Coaching programu
Program izgradnje kapaciteta se sastojao iz dva dijela – Akademija za lidere i Coaching program. Koji dio Vam je bio najkorisniji i šta biste izdvojili kao najdražu/najizazovniju aktivnost?
Coaching program na Igmanu me zaista oduševio – način rada, trener… Do sada mi se nikad nije desilo da su mi energija i želja za radom na početku i na kraju treninga jednaki. To mi se desilo na Igmanu – teme koje smo obrađivali bile su iznimno interesantne, trenerica je gajila opuštenu atmosferu i u svakom segmentu treninga smo bili aktivno uključeni u proces rada.
Kao najkorisniji dio svih programa izdvojila bih pisanje projektnih prijedloga koji smo radili na Coaching programu. Podnošenje projektnih prijedloga je nešto, barem za mene, jako apstraktno i znači kad vam neko pokaže na primjeru na koji način to najbolje uraditi. Trenerica nam je pokazala da to nije nešto komplikovano i da je ustvari bitna samo posvećenost tome što radiš.
Ne mogu, a da ne spomenem participativno budžetiranje kao izuzetno zanimljiv i koristan modul unutar Akademije za lidere. S tim pojmom se nisam prije susrela i nakon edukacije mislim da je to nešto što bi trebali implementirati u Gradu. Svi smo svjesni da su budžeti tj. prijedlozi budžeta prepuni termina sa kojima ni ja, kao pravnik, nisam upoznata, a ne građani kojima pravo i finansije nisu bliski. Kroz taj modul smo vidjeli da postoje razni načini na koje se ta tematika može približiti građanima u raznim fazama pisanja budžeta tj. od same animacije za tu temu do finalnog usvajanja budžeta.
Općenito, sa programa sam izašla sa ubjeđenjem da nam je potrebna nam je bolja sinergija i obostrana razmjena infomacija između ljudi koji se bave PR-om i ljudi koji učestvuju u radu Odjela/Službi kako bi svakodnevni procesi sa kojima se građani susreću bili jasniji.
Rad na projektnom prijedlogu
Doprinos unaprjeđenju kvalitete života osoba s invaliditetom
Rekli ste da Vam je Coaching program bio izuzetno koristan. Sa kakvim očekivanjima ste otišli na Coaching program, a s čim ste se vratili u Mostar?
Kao što sam već spomenula ja sam bila u tom svijetu nevladinih organizacija i razumijem da postoje mnogobrojni problemi sa kojima se ljudi iz tog sektora susreću. Bez obzira na to, očekivala sam dodatno osvještavanje po pitanju problema sa kojima se korisnici usluga organizacija susreću.
Konkretno ono s čim sam se ja, ali i druge dvije kolegice iz Grada, vratile u Mostar jeste incijativa prema Gradu koja je bila dio našeg zajedničkog izvještaja. Naši kratkoročni prijedlozi su bili, kao što sam već spomenula, uvođenje participativnog budžetiranja uz pomoć ove, već postojeće mreže nevladinih organizacija, neformalnih grupa građana i aktivnih pojedinaca, te projekat nabavke Molly odjela za oboljele od Multiple Skleroze (MS) i dječije paralize.
Da li imate preporuke za unapređenje programa izgradnje kapaciteta i da li mislite da bi predstavnicima lokalne samouprave bilo korisno da učestvuju u potencijalnom nastavku ovog programa?
Što se tiće Akademije za lidere, sasvim je uredu što su savjetnici bili dio treninga, ali mislim da bi bilo korisnije da je to bila kombinacija ljudi koji se nalaze na rukovodećim pozicijama i savjetnika. Dosta onoga što sam naučila, nažalost, nisam u mogućnosti primjetniti jer se ne nalazim na rukovodećoj poziciji, te sa naučenim mogu djelovati isključivo na principu incijativa. Također, mislim da bi bilo korisno da se moduli fokusiraju više na rješavanje konkretnih problema sa kojima se susrečemo u našem radu u javnoj službi.
Ukoliko biste čitav proces morali predstaviti kolegi ili kolegici iz Odjela/Službe kako biste to uradili u jednoj rečenici?
Stvaranje povjerenja među uposlenima kroz znanje, povoljan stav prema uposlenima i kreiranje zajedničkog cilja.
.
.
.
„Projekat Mostar – Prostori koji pokreću“ finansiran je od strane Vlada Ujedninjenog Kraljevstva. Nositelj projekta je People in Need (PIN) češka neprofitna, nevladina organizacija koja pruža humanitarnu i razvojnu pomoć u više od 30 zemalja širom svijeta. Zajedno sa PIN-om, ravnopravni članovi konzorcija su Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević); Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) i Udruženje građana Nešto Više (NV).
