U drugom dijelu serijala „Razgovor sa…“ Esmin Sabljić, predsjednik Udruženja BEST Mostar, govori o aktivnostima Udruženja, važnosti aktivne komunikacije između građanki/građana i lokalne samouprave, te daje svoje prijedloge za unaprijeđenje saradnje između dva sektora.
BEST je internacionalna, volonterska, neprofitna studentska organizacija koja djeluje u 31 državi Europe. Kao takva BEST Mostar je jedina lokalne organizacija ove vrste u Bosni i Hercegovini. Možete li nam reći nešto više o vrstama aktivnosti koje organizacije provodi?
Organizacija djeluje već 11 godina u Mostaru u sklopu Univerziteta „Džemal Bijedić“ Mostar. Aktivnosti naše organizacije su raznolike; najviše se baziramo na edukativne projekte i internacionalna takmičenja, te povezivanje studenata, kompanija i Univerziteta „Džemal Bijedić“ Mostar. Također, svakog maja organizujemo kurseve za studente na temu blisku našoj ciljnoj skupini. Prošle godine tema je bila Quality Assurance (QA); ovogodišnju temu još ne bih otkrivao jer smo trenutno u procesu primanja i analiziranja aplikacija.
Ono što je važno naglasiti jeste da učesnice i učesnici ne moraju biti članovi BEST-a da bi učestvovali na kursevima koje organizuje BEST Mostar ili bilo koji drugi LBG (Local BEST Group) u Europi. Ukoliko student, koji nije član BEST Mostar, vidi da se u nekom gradu organizuje kurs bez kotizacije, potrebno je samo da se nama javi kako bi učestvovao na tom kursu.
Nedavno ste u sklopu Projekta Mostar – Prostori koji pokreću učestvovali na Akademiji za lidere. Možete li nam reći šta Vas je zainteresiralo da se prijavite i koja su bila vaša očekivanja?
Motivacija je, prvenstveno, bila lično usavršavanje tj. dodatni razvoj na polju liderstva. Već sam prošao dosta radionica na istu ili sličnu temu, tako da mi je dosta sadržaja već bio poznato. Teme koje su se ticale toga kako Grad funkcioniše i općenito politike mi nisu bile bliske, tako da mi naučeno pomaže da ispred organizacije, a i kao pojedinac, omogućim mladima grada Mostara više.
Očekivanja – očekivao sam da će biti više mlađe raje. Bilo mi je jako čudno kad sam shvatio da sam najmlađi učesnik Programa, barem u mojoj grupi. U početku mi je također bilo čudno vidjeti da su se ljudi iz Gradske uprave prijavili na trening o liderstvu. Od predavača sam očekivao da budu edukovani o tematici, da imaju pokriće tj. iskustvo u onome o čemu pričaju; i to se baš vidjelo.
Esmin Sabljić na
Akademiji za lidere (LAP)
Rekli ste da Vam je bilo čudno vidjeti ljude iz Gradske uprave na treningu o liderstvu?
Ne, nije mi bilo čudno to, nego što nije bilo dosta mlađih. Na primjer, na pauzi za ručak sjedim sa ljudima koji imaju 40 ili 50 godina, možda čak i starijim, i zanimaju se za moj studij, posao i šta konkretno radi organizacija.
Koncept treninga bio je spojiti dva sektora – javni sektor i nevladin sektor. Da li smatrate da su takve vrste treninga korisne i da mogu služiti kao platforma za približavanje ova dva sektora?
Nisam siguran koliko će ljudi koji su poslani na ovaj trening moći pomoći. U razgovoru, rijetki su me pitali čime se organizacija bavi, većina je tu bila zato što su nominovani od strane svog šefa. Ono što mi je izostalo, jeste neki konkretan savjet, npr. raspisat ćemo poziv za grant za pola godine, ili nešto slično.
Imate li Vi neki prijedlog za vrstu treninga koji bi bio korisniji u ostvarivanju jače veze između dva sektora?
Ono što bi bilo korisno da se ponudi nevladinim organizacijama jeste građenje vještina za lobiranje, a onda i prilika da se te vještine iskoriste na jednom događaju na kojem bi se dva sektora spojila.
Također, bilo bi korisno da Grad Mostar da male budžete nevladinim organizacijama, a zauzvrat nevladine organizacije urade nešto za njih. Konkretno, BEST Mostar može odraditi edukacije na temu informatičke pismenosti, a Grad nam zauzvrat bude sponzor na nekom projektu ili finansira neku aktivnost Udruženja.
Vježba Grupna komunikacija
Akademija za lidere (LAP)
U toku prve sesije treninga, kroz Modul 8 – Vještine grupne komunikacije učesnice i učesnici su imali priliku kroz vježbu uvidjeti da šumovi koji su prisutni u komunikacijskim kanalima mogu uvelike doprinjeti interpretaciji i pojmanju izgovorenog. Kakav je bio tvoj utisak nakon vježbe?
Vježbu sam već radio puno puta; uvijek zapamtim šta kaže prethodna osoba. Bitno je jednostavno objasniti šta ste vidjeli, zapamtiti i vjerodostojno prenjeti. Gdje se priča izgubila tj. kako smo od matične ploče došli na priću o četiri šarafa koja su krenula na plažu, tri su stigla, a jedan nije, nisam siguran. Mislim da je to razičito pojmanje učinilo vježbu efektivnijom; na vježbu se naslonila diskusija i uvidjeli smo prepreke sa kojima se svakodnevno suočavamo tokom razgovora.
S obzirom da ste vježbu već radili puno puta, a imate i lično iskustvo predsjednika koji redovno komunicira sa članovima Udruženja, možete li čitaocima dati neki savjet kako efektivnije komunicirati i osigurati da se konflikti ne razviju zbog pogrešne interpretacije izgovorenog ili općenito manjka komunikacije?
Na osnovu prakse mogu reći da je transparentnost najbitnija. Konkretno u BEST-u, za svaki veći korak koji želimo napraviti tražimo “feedback” i damo rok od najmanje 3 dana. Nakon što se proces davanja feedback-a završi, ukoliko neko ima primjedbu možemo slobodno reći da su već imali vrijeme i prostor za davanje kritika i da njihovo mišljenje u tom trenutku ne možemo uvažiti. Mislim da je to dobar proces da se izbjegnu upravo stvari koje smo kroz ovu vježbu vidjeli da se dešavaju.
Nedavno je LDA Mostar, kroz Projekat Mostar-Prostori koji pokreću, predstavila publikaciju „Samoprocjena kapaciteta Grada Mostara temeljena na 12 principa dobre lokalne samouprave u poređenju sa stanovištima građanki i građana Mostara“. Sama publikacija je ukazala na nedostatak aktivnih kanala komunikacije između građanki i građana Mostara i lokalne samouprave. Po Vašem mišljenju koje vrste komunikacijskih kanala bi trebale biti uspostavljene kako bi se komunikacija između te dvije skupine poboljšala?
Nedostatak aktivnih kanala komunikacije i općenito nedostatak komunikacije između građana i lokalne vlasti je problem koji se ne može riješiti jednim potezom. Mislim da je potrebno uraditi temeljito istraživanje i pogledati primjere dobrih praksi u ostalim državama. U gradu trenutno ima i par influencer-a koji često prozivaju Grad. Mislim da Grad može aktivno iskoristiti te kritike tako što će se uključiti i konkretno odgovoriti šta rade po pitanju rješavanja tog problema, u kojoj su fazi itd. To može biti u obliku videa na njihovom YouTube kanalu ili teksta na web stranici koji bi se podijelio na Facebook stranici Grada. Stariji ljudi najviše koriste Facebook, a mlade toliko i ne zanima šta se dešava u Gradu u tom smislu, tako je Facebook dobar komunikacijski kanal kroz koji Grad može prikazati da aktivno sluša svoje građanke i građane.
Ukoliko se nešto konkretno želi iskomunicirati prema mladima u gradu, mislim da je Vijeće mladih dobar alat za to – većina je ili uključena ili aktivno prati rad Vijeća. Grad može njima obezbijediti finansiranje za promociju koja bi bila vezana isključivo za komuniciranje informacija od važnosti za mlade osobe. To bi sigurno poguralo komunikaciju između mladih i Grada.
.
.
.
„Projekat Mostar – Prostori koji pokreću“ finansiran je od strane Vlada Ujedninjenog Kraljevstva. Nositelj projekta je People in Need (PIN) češka neprofitna, nevladina organizacija koja pruža humanitarnu i razvojnu pomoć u više od 30 zemalja širom svijeta. Zajedno sa PIN-om, ravnopravni članovi konzorcija su Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević); Agencija lokalne demokratije iz Mostara (LDA Mostar) i Udruženje građana Nešto Više (NV).
